DRUŠTVO RAZNO VESTI

Prošlo je više od 160 godina od rođenja Mihajla Pupina

U Idvoru se nalazi zavičajni kompleks Mihajla I. Pupina koja obuhvata njegovu rodnu kuću, muzejsku zbirku i narodni dom, kao i crkva u kojoj je kršten Pupin. Povodom obeležаvаnjа 150 godinа od Pupinovog rođenjа, 2004. godine obnovljenа je njegovа rodnа kućа. Pupinovi nаjznаčаjniji pronаlаsci su izloženi u stаroj zgrаdi osnovne škole u Idvoru u koju je Pupin išаo, а kojа dаnаs predstаvljа muzej. Nаrodni dom u Idvoru, koji nosi Pupinovo ime, sаgrаđen je godinu dаnа posle njegove smrti. Uz stručne vodiče, postoje rаzličiti progrаmi u zаvisnosti od uzrаstа posetilаcа, što posetu čini interesаntnom zа sаme turiste, kako dece tako i odraslih. Ovaj kompleks godišnje poseti oko 8.000 domaćih i stranih turista.

RODNA KUĆA

Mihajlo Pupin rođen je 9.oktobra 1854. godine. Danas, njegova rodna kuća je pod zaštitom kao spomenik kulture od 1979. godine. Građevinski pripada klasičnom tipu banatske kuće, sastoji se od četiri prostorije sa prostranim tremom i pripadajućim dvorištem, kao i bunarom sa đermom. Mir i tišina su i danas prisutni, upravo kako je i Pupin tokom celog života pamtio Idvor i opisao u svojoj autobiografiji.

MUZEJ

Muzej Mihajla Pupina se nalazi u zgradi stare osnovne škole sagrađene 1846. godine. Od 1979. godine ista je pod zaštitom kao spomenik kulture. U muzeju se nalazi postavka sa nizom dokumenata i fotografija, predstavljena je kompozicija Pupinovog životnog puta od idvorskih pašnjaka do naučnika svetskih razmera, koji je u nauci obeležio čitavu jednu epohu značajnih pronalazaka, kao i ogromnim humanitarnim delima i dobročinstvima.

ETNO POSTAVKA

U okviru muzeja M.I.Pupina postoji etno postavka koja broji više od 400 eksponata. U okviru postavke mogu se naći razni eksponati koji su se koristili od davnina u banatskim domaćinstvima. Neki od njih su se koristili za svakodnevne potrebe, kao što su predmeti za kuvanje, pranje, peglanje, dok postoje i predmeti za poslove u bašti i u polju.

NARODNI DOM

Centralnim prostorom kompleksa dominira monumentalna zgrada Narodnog doma u stilu ekleptike. Ova zgrada je deo Pupinovog projekta koji je namenio Idvoru sa ciljem da postane centar znanja u oblasti poljoprivrede, kako bi se mladi obrazovali i doprineli ukupnom razvoju sela.

CRKVA

Srpski pravoslavni Hram posvećen Presvetoj Bogorodici sagrađen je 1803. godine. Predstavlja centar duhovnosti u kome je i sam Pupin kršten, desetak dana po rođenju. Ikonostas je izradio čuveni ikonopisac toga vremena Steva Todorović.

Porodica

Sin graničara i težaka Konstantina Pupina i njegove žene Olimpijade, Mihajlo Pupin je roden 9. oktobra 1854. godine u banatskom selu Idvor, koje je u ono doba pripadalo habsburškoj monarhiji. U svojoj biografiji “Sa pašnjaka do naučenjaka” Pupin o ocu govori veoma malo, ponekad indirektno, identifikujući ga sa pojedinim ljudima koji su ga podsećali na njega, dok je majka do kraja svoga života za njega predstavljala nepresušni izvor sa kog je zahvatao gutljaje životne mudrosti optimizma vedrine i nade.

O rodnom Idvoru

Po predanju o kojem govori i sam Pupin, Idvor je nastalo 1690. godine, a jednoj maloj uzvišici, severno od današnjeg sela. Taj položaj odabran je iz strateških razloga, zbog preglednosti terena u slučaju odbrane od turskih napada. Od nastanka Idvora pa do rođenja njegovog najslavnijeg stanovnika prošlo je nešto više od jednog i po veka. Današnji Pupinov Idvor, uz još sedam sela, predstavlja deo opštine Kovačica koja se nalazi u južnom Banatu, između Pančeva i Zrenjanina.

Obrazovanje

Osnovno obrazovanje Mihajlo je sticao najpre u svom rodnom mestu, u Srpskoj veroispovednoj osnovnoj školi, a potom u Nemačkoj osnovnoj školi u Perlezu. Srednju školu upisao je 1871. godine u Pančevu, prvo u Građanskoj školi, a potom u Realki. Već tada se isticao kao talentovan i darovit učenik, i bio odličnog uspeha, zbog čega mu je dodeljena stipendija. Zbog njegove aktivnosti u pokretu Omladine srpske koja je u to vreme imala sukobe sa nemačkom policijom morao je da napusti Pančevo. Godine 1872. odlazi u inostranstvo, u Prag, gde je, zahvaljujući stipendiji koju je primao iz Pančeva, nastavio šesti razred i prvi semestar sedmog razreda. Nakon očeve iznenadne smrti, u martu 1874., u svojoj dvadesetoj godini života doneo je odluku da prekine školovanje u Pragu zbog finansijskih teškoća i da ode u Ameriku. U SAD je sledećih pet godina radio kao fizički radnik i paralelno učio engleski, grčki i latinski jezik. Nakon tri godine pohađanja večernjih kurseva, u jesen 1879. godine položio je prijemni ispit i upisao studije na Kolumbija koledžu u Njujorku. Studije je završio 1883. godine sa izuzetnim uspehom iz matematike i fizike, pri čemu je primio diplomu prvog akademskog stepena. Potom se vratio u Evropu, i to najpre u Veliku Britaniju (1883—1885) gde je nastavio školovanje na Univerzitetu Kembridž zahvaljujući dobijenoj stipendiji za studije matematike i fizike. Nakon školovanja u Kembridžu, Pupin je studije eksperimentalne fizike započeo na Univerzitetu u Berlinu 1885. godine kod čuvenog profesora Hermana fon Helmholca, nakon čega je 1889. godine odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti fizičke hemije[5], na temu: „Osmotski pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji“.

Otkrića

Svoje najznačajnije otkriće Pupin je kao patent prijavio 19. 6. 1900. godine. Ovaj njegov pronalazak odnosi se na poboljšanje prenosa telefonske komunikacije na velike daljine. Prijavljen pod naslovom “Tehnika smanjenja električnih talasa i aparata za to”, danas poznat kao PUPINIZACIJA, označio je revoluciju u telefonskim prenosima na velike daljine. U vremenu od trideset godina, od 1894. do 1923. Pupin je prijavio 24 patenta u Americi. U njegova značajna otkrića, pored navedenih, spadaju još i: aparati za telefonske i telegrafske prenose, bežični sistem prenošenja, električno saglašavanje i zvučni generator.

Za svoja otkrića iz oblasti fizike Pupin je 1920. godine primio najveće američko priznanje – Edisonovu medalju. Kolumija univerzitet odužio se Pupinu tako što je 1958. godine ustanovio nagradu sa njegovim imenom. Na taj način Pupin je uvršten među najveće svetske naučnike.

Priznanja

Osim neospornog naučnog potencijala, Mihajlo Pupin je bio i darovit književnik. U njegova najznačajnija dela spadaju „Romansa mašine“, „Nova reformacija“ i druge. Za autobiografiju „Sa pašnjaka do naučenjaka“ Pupin dobija Pulicerovu nagradu. Ovu knjigu posvetio je svojoj majci Olimpijadi.

Beogradski univerzitet proglasio je Mihajla Pupina za počasnog doktora. Isto priznanje dodelio mu je i Zagrebački univerzitet, kao i još dvadesetak naučnih institucija i akademija u zemlji i svetu, proglasivši ga doktorom prava, medicine, književnosti i dr. Pupin je takođe bio i vanredni član SANU.

Starost

Poslednje godine svoga života Mihajlo Pupin proveo je na svom imanju u Norfolku, koje je nazivao svojim američkim Idvorom.

Doktor Mihajlo Idvorski Pupin umro je 12. marta 1935. godine u svojoj 81. godini. Sahranjen je na groblju Vudloun, u Bronksu, sevrnom predgrađu Njujorka. Sećanje na Pupina danas oživljava kroz njegovo delo koje je nesebično podario čovečanstvu. „Velika je čast za one koji su bili Pupinovi učenici. Bio je izvor svetlih inspiracija svima koji su radili sa njim.“ – rekao je poznati naučnik Armstrong, Pupinov učenik.

6,179 Pregleda, 1 danas

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *